Autor: Milica Stošić
Foto: Infopolis
|
20.03.2010.
|
Niš - Goran Stoiljković je jedan od preko 60-oro učesnika u prvom mjuziklu u Nišu "Violinista na krovu". Nastupio je kao igrač sa još šestoricom kolega, članova AKUD "Oro". Budući profesor fizičke kulture izdvaja igru kao jednu od najvećih ljubavi u životu, jer ga je upravo igra odvela do simpatične Francuskinje, sa kojom se zabavlja već tri godine.
Goran u jednoj od scena iz mjuzikla
Na razgovor je došao biciklom, jer je biciklizam još jedna od njegovih ljubavi, sa opremom za probu folklora, na koju je otišao nakon razgovora. Svakodnevno bavljenje sportom i igrom sastavni je deo života ovog dvadesetpetogodišnjeg Vranjanca, a učešće u mjuziklu "Violinista na krovu" za njega predstavlja veliku čast.
Otkud jedan igrač folklora u mjuziklu?
Moje kolege iz AKUD-a "Oro" i mene angažovala je Marija Senćanski, koja je koreograf u mjuziklu. Ona je zadužena i za male balerine, koje igraju u mjuziklu. Meni lično nije prvi put da nastupam u pozorišnoj predstavi, 2005. sam igrao i u "Zoni Zamfirovoj".
Koliko su naporne bile probe i koliko se uopšte priprema za mjuzikl razlikuje od priprema za klasičan nastup sa "Orom"?
Pripremali smo prvo našu koreografiju samostalno, bez ostalih učesnika oko nedelju dana. Kasnije smo u pozorištu tri nedelje pred premijeru imali po dve probe dnevno od oko 4 sata. Meni je nastup u pozorištu mnogo manje naporan, jer nismo sve vreme na sceni, kao kad nastupam sa folklorom. U ovom mjuziklu smo ukupno oko pola sata na sceni, i to kao igrači, ali i statisti u sceni u kojoj glumimo Jevreje na svadbi. Probe jesu bile jako naporne, ali su bile i interesantne, bilo je druženja, jer je dosta mladih ljudi uključeno u ovaj projekat.
Kakvo je iskustvo sarađivati sa Desimirom Stanojevićem?
Za mene je super, potpuno je korektan. On je koreografiju prepustio Mariji, ali je imao dosta korisnih saveta i predloga tokom proba.
Interesantno je da u današnje vreme, pored svih popularnih sportova i savremenih plesova, mlad čovek odluči da igra folklor. Kada si zavoleo narodne igre?
Folklor igram od svoje desete godine. U Vranju sam igrao za "Sevdah", a od kada sam došao u Niš na studije član sam AKUD-a "Oro", koreograf mi je Vladimir Mutavdžić. Folklor mi je omogućio da dosta putujem i upoznam mnogo ljudi, vremenom je postao neizostavni deo mog života.
Koja bi putovanja i nastupe izdvojio kao najbitnije za tebe?
Svakako bih najpre izdvojio putovanje u Francusku 2007. godine, tamo sam upoznao svoju sadašnju devojku Volatianu Mangematin. Ona nam je tada bila vodič, a sada smo zajedno kad god možemo, ja često odlazim u Francusku, a i ona dolazi ovde. Ako sve bude kako smo planirali, trebalo bi uskoro da počnemo da živimo zajedno, videćemo gde. To je za mene svakako bila najznačajnija turneja. Od ostalih bih izdvojio Slovačku 2006. i Nemačku 2008. Ove godine bi trebalo da putujemo u Poljsku.
Misliš li da će jednog dana folklor da bude i tvoje zanimanje, ili je to ipak samo hobi?
Trenutno je samo hobi. Ja sam inače apsolvent Fakulteta za sport i fizičku kulturu, planiram da budem profesor fizičkog vaspitanja u nekoj osnovnoj školi. Trenutno ne vidim kako bi od ovoga mogao da zarađujem, pa da mi to bude posao, mada bih, da mi neko ponudi profesionalno bavljenje folklorom, to sigurno oberučke prihvatio! Za sada je ipak samo hobi.
Komentari: | Postavite komentar Trebalo bi da lepo decko odes u Francusku i ozenis se. Nema ti ovde mnogo vajde od etno igre. (Ajzaklija Stomaklija, 21.03.2010.)
Ja idem na folklor vec sedam godina, tamo sam upoznala i svog sadasnjeg supruga, mislim da je ovo divna prica. (Marija, 21.03.2010.)
ne znam po cemu je ova prica zanimljiva.... provincijalac djuska i zabavlja se sa tamnoputom francuskinjom... (orovac, 26.03.2010.)
cool (lejla, 26.03.2010.)
^ Vrh ^
|
Foto
Ostale vesti
|